Što to znači slijediti svoju strast ili svoje snove? Na prvu se čini kao jednostavno pitanje, no odgovor ne dolazi tako lako. Što je uopće strast? I što ta strast znači upravo meni? Neki od najuspješnijih ljudi današnjice uspješno su pretvorili svoj hobi u posao od kojega žive više nego dobro. I ne samo to, nego nakon što su se obogatili, nisu prestali raditi, nego i dalje s jednakom strašću uživaju u tome što rade. Neki možda nemaju milijune na bankovnom računu, ali nemaju niti grč u želucu kad ujutro id una posao. Kako otkriti jesam li na pravom mjestu? Radim li posao koji volim? Jesu li moje nesanice, promjene raspoloženja, osjećaj nezadovoljstva samim sobom nekako povezane?
Prvi korak koji možemo napraviti je upoznati sebe. Malo ljudi posveti vrijeme da sebe bolje upozna, pa kao posljedica toga luta svijetom bez jasnog cilja. Sve češće vidim ljude koji dođu i kažu “imam dojam da više uopće ne znam tko sam.” Ili “ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bio sretan.” I to je trenutak kad smo spremni zasukati rukave i početi kopati po sebi. Što me čini sretnim? U čemu sam dobar? Koje vrijednosti su mi važne? Koji su moji prirodni talenti? Što je za mene uspjeh? Pustite definicije što vam drugi kažu, zapitajte se što je uspjeh za vas?
Rijetki su sretnici koji od malih nogu znaju što žele biti, pa već kao mala djeca imaju jasnu viziju s čime će se baviti. I to i ostvare. Većina nas osjeti pritisak okoline koja kaže pametnije ti je ići u ovu i ovu školu, nakon nje ćeš moći upisati neki fakultet s kojim ćeš poslije moći lakše naći posao… Pa nađemo posao za koji nam, uvijek valjda dobronamjerno kažu, to ti je dobar posao, imaš dobre uvjete, plaća nije loša. Tu bi se dalo dočekati mirovinu. I tu ostanemo nekoliko godina. Ponekad cijeli svoj radni vijek. Postoje ljudi koji su upravo takvi, i to nije uopće loše, ako su to autentično oni. Ali postoji i oni drugi, koji nakon što je završila početna egzistencijalna tjeskoba, počnu se pitati je li ovo stvarno sve što postoji. I krene nezadovoljstvo, koje uopće nije lako izdržati. S jedne strane imate nešto što je relativno sigurno, poznato, znamo sve prednosti i mane, snašli smo se dobro. I pojavi se, s druge strane onaj jedan dosadni crv koji stalno ruje i propitkuje. Iskoristite to nezadovoljstvo da Vas vodi, neka postane Vaš kompas. Njime se možete odvesti bilo kuda. Dobrim osluškivanjem kompas će Vam pokazati kad naiđete na stvari koje Vas uzbuđuju, stvari koje Vas čine živim. I kad jednom otkrijete taj dio sebe, sve će se činiti ispravnim. Ljudi će nas kao takve i prepoznati.
Većina ljudi se boji da nam drugi ljudi neće htjeti platiti za stvari koje volimo raditi, što nas naravno obeshrabruje. Međutim kad malo bolje promislimo kakvi nas ljudi privlače? Sjetite se kad ste zadnji put ušli u prodavaonicu kupiti recimo knjigu. Tko je bio ugodniji: prodavač koji vam je preko volje skinuo knjigu s police i stavio ju pred vas, ili prodavač koji nije mogao prestati pričati o istoj knjizi, jer ju je netom pročitao? Ljudi prepoznaju strastvene ljude, vole ih, rado im se vraćaju. Preporučuju ih drugim ljudima. Na neki način žele biti u njihovoj blizini, jer nesvjesno ili svjesno žele malo te strasti ukrasti i za sebe. Na taj način postajemo uzori i drugim ljudima u ohrabrivanju traženja sebe. Jednom kad otkrijete što je to što obožavate raditi, ponudite to svijetu. Ohrabrite se, stavite se na tržište, okružite se ljudima koji će Vas podržati u promjeni. Izbjegavajte one malodušne skeptike koji u svemu vide zamku i problem.