Znanost ima lošu vijest za romantičare

Zaljubljenost je lijep i prilično intenzivan osjećaj pa samim time ima i snažan utjecaj na naše zdravlje. Što se događa u našem tijelu kada se zaljubimo, je li to zaista kratkotrajna poremećenost uma?

Svi smo nekad u životu bili zaljubljeni, a mnogi će se još mnogo puta zaljubiti. Na neke osjećaj zaljubljenosti djeluje kao narkotik. Mi smo se zapitali zašto se uopće zaljubljujemo i što to zaljubljenost uopće jest.

“Zaljubljivost ili ljubav bi se mogla čak staviti u isti rang s potrebom za hranom, ili za tekućinom, kao neka osnovna čovjekova potreba bez koje se ne može živjeti”, kaže psihijatrica Lidija Jurić Sulić.

“Jedna je potreba za pripadanjem, za vezivanjem. Svi želimo pripadati nekome, dijeliti nešto s nekim, i da to učinimo što kvalitetnije. Onda je u redu da se zaljubimo. Druga je važna potreba da imamo neko vrhunsko iskustvo, a ljubav je najveći začin životu”, dodaje njezin kolega prof. dr. sc. Miro Jakovljević.

Kad nam dopamin skoči, onda smo sretni

Zaljubljenost se očituje i u promjeni fizionomije mozga. Zaljubljenoj osobi povišeno se luči dopamin – neurotransmiter u mozgu. “Kad nam dopamin skoči, onda smo sretni, imamo osjećaj životnog zadovoljstva. Kad je dopamin povišen, tad smo i kreativni, zaljubljeni ljudi mogu i čuda činiti. Kad smo zaljubljeni možemo i ‘otkačiti’ pa se zato kaže amantas amentes – zaljubljen zaluđen”, kaže doktor Jakovljević.

Zaljubljenost je stanje pozitivnog uzbuđenja, a naš mozak treba uzbuđenje. Neki ljudi, kada ne mogu postići pozitivna uzbuđenja, stvaraju negativna.

Zaljubljenost aktivira centar za nagradu u našem mozgu. Koliko je to važno govori i činjenica da svako učenje u životu funkcionira na način da izbjegavamo kaznu, a tražimo nagradu. Muškarci i žene zaljubljuju se na isti način, procesi koji se odvijaju jednaki su kod oba spola.

Ako nekome lako skače dopamin, on se lako zaljubljuje, ali ako nema oksitocina onda se on ne može vezati za tu osobu i onda se to zaljubljivanje ne pretvara u pravu ljubav, odnosno ljubav kao trajno osjećanje.

Prva faza na putu ka ljubavi

Zaljubljenost je prva faza na putu ka ljubavi, a znanstvenici tvrde da znaju točno koliko ona traje. Neuroznanstvenici su čak izračunali da zaljubljenost traje 14 do 17 mjeseci. Vrlo egzaktno, opet za romantičare loša vijest. Zašto? Jer kad oni mjere seratonin, dopamin, oni mijenjaju svoj nivo, ali se nakon 17 mjeseci vraćaju u svoje normalno stanje. I tu sad nastupa grand finale – hoće li prijeći u ljubav?”, kaže doktorica Lidija Jurić Sulić.

Pravi test odnosa je kada zaljubljenost prođe. Ljubav zahtjeva puno više prizemljenosti, truda, kompromisa i ulaganja u odnos. Ako u međuljudskim odnosima nemate sreće s ljubavlju, profesor Jakovljević ima savjet za vas: “Umijeće u životu je da budete cijeli život zaljubljeni u život, radite ono što volite i volite ono što radite, i to je zapravo umijeće življenja”.

Originalni članak https://magazin.hrt.hr/476778/znanost-ima-losu-vijest-za-romanticare